Pragmaislam

O blogu u tri riječi: razmišljanja, utisci, zaključci. Pišem tekstove o tome kako je živjeti kao musliman, kako poboljšati sebe i svoju zajednicu. Pišem o svakodnevnim radostima, problemima i dilemama, u nadi da će biti od koristi za druge.

08.09.2012.

Oslanjanje na išarete kod donošenja odluka

Da li ste čuli nekada izjavu: “Da mi je neki išaret od Allaha, pa da znam da se trebam pokriti/klanjati/postiti!”  Ako je do tebe došla vijest o tome da je navedena radnja farz, zar ti treba drugi išaret?
Pogrešno shvatanje koncepta išareta u islamu mnogim ljudima pravi ozbiljne probleme u životu. Neki muslimani se za donošenje velikih i malih odluka u svom životu oslanjaju na vlastitu interpretaciju pojava oko njih, pri čemu oni u njima vide Božije znakove. Međutim, musliman treba znati da ovo nije islamska metodologija donošenja odluka. Musliman aktivno odlučuje o promjenama u svom životu i ne prepušta se subjektivnoj interpretaciji pojava oko njega kada donosi svoje odluke!Čak i istihara namaz, kao osnovno oružje muslimana prilikom donošenja odluka, predstavlja samo pomoć učvršćivanja odluke nakon što čovjek donese odluku. Istihari mora prethoditi razmišljanje, informisanje, konsultacija sa pametnijim i mudrijim, te biranje odluke koja se čini najboljom. Dakle, izbor i odluka su obaveza vjernika, a vjernik od Allaha samo traži da ga u toj donesenoj odluci učvrsti ako je ona ispravna, a ako je štetna da ga od nje odvrati.
Ljudi koji se oslanjaju na pogrešno shvatanje išareta i njihove uloge prilikom donošenja odluka suočavaju se sa nekoliko problematičnih posljedica.
Najprije, koliko visoko mišljenje o sebi ima osoba koja misli da joj Allah za mnoge njene odluke šalje privatne znakove i upute, pri čemu još podrazumijeva da je ona dovoljno mudra da shvati baš ono što je Allah time htio da joj poruči? Allah je cijelom čovječanstvu poslao jasnu uputu – u Kur’anu i Sunnetu mi možemo naći scenarije koji su slični našim problemima i modelirati svoja rješenja u skladu sa rješenjima iz Kur’ana i Sunneta. Zar je knjiga od preko 600 stranica uz zbirke hadisa u tomovima i tomovima uputa za cijelo čovječanstvo do Sudnjeg dana, osim za pojedince kojima dolaze znakovi privatno? Ako je Allah dao uputu u vidu ajeta ili postoje hadisi koji obrađuju tu tematiku, postoje učeni ljudi koji dodatno objašnjavaju bitnost te tematike u savremenom kontekstu, zar čovjek da zanemari svo to dostupno i transparentno znanje i osloni se na svoju intuiciju?
Drugi problem je to što ljudi koriste išarete kao izgovor. Osoba koja samo “čita znakove” i postupa po njima nema tereta samostalnog donošenja odluka i preuzimanja posljedica loših odluka. Koji god loš potez povukla, to opravdava Allahovom mudrošću, a nikako svojom glupošću i nepromišljenošću.
Treći problem je u tome što je išaret (u ovom kontekstu) u potpunosti subjektivna interpretacija nečega, pri čemu se išaret (gle čuda!) često poklapa sa ličnom preferencijom jedne opcije, a ponekad je u potpunoj suprotnosti sa trezvenom, logičnom i islamski ispravnom odlukom. Tako će recimo momak koga je privukla djevojka koja nikako ne praktikuje vjeru odjednom viđati išarete koji mu govore da treba baš nju da oženi, jer su ga njegova htijenja zaslijepila do te mjere da sada indirektno ili direktno tvrdi da je njegova odluka rezultat “slušanja Allahovih znakova” i da je Allah samim time zadovoljan tom odlukom. Ovo su vrlo opasne stvari i molim Allaha da ne budemo žrtve ovakvih razmišljanja!
Mada bi naizgled bilo lakše živjeti tako što se prepustiš volji slučajnih događaja (uslovno rečeno) koji te prate kroz život, istina je da to otežava život pojedinca, jer odgađa njegovo sazrijevanje. Čovjek kroz samostalno donošenje odluka na osnovu vlastitog iskustva, vlastitih grešaka, vlastite procjene i savjeta učenih sebe odgaja i na taj način sazrijeva. Ako se čovjek prepusti tuđem odlučivanju (u ovom slučaju odluka se prepušta nasumičnim pojavama iz okoline), onda izbjegava aktivno sudjelovanje u oblikovanju svog života. Čovjek u tom slučaju u vlastitom životu ne uzima ulogu vozača, pa čak ni suvozača – on je praktično u gepeku! Uvažavam i to da neki ljudi imaju potrebe za trunkom mistike u svom životu – romantične duše vole vidjeti magične trenutke, čija se srž kosi sa naučnim i racionalnim. Međutim, istina je da je ova vjere dovoljno magična i bez naših umišljanja. Kad samo zamislite da je ova vjera krenula iz jedne kuće, a sada je sjeme te poruke razasuto u svaki ćošak svijeta! Zato, djelujmo u skladu sa znanjem, vagajmo vjerom naše odluke i mnogo dovimo, pa će nam Allah u stvarnosti podariti očaravajuće znakove Svoje milosti.

Pragmaislam
ŠTA MI JE NA UMU