Pragmaislam

O blogu u tri riječi: razmišljanja, utisci, zaključci. Pišem tekstove o tome kako je živjeti kao musliman, kako poboljšati sebe i svoju zajednicu. Pišem o svakodnevnim radostima, problemima i dilemama, u nadi da će biti od koristi za druge.

06.09.2012.

Odsustvo nelagode u svakodnevnici kao poseban oblik Allahove milosti

“i daje vam svega onoga što od Njega išćete, i ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali. – Čovjek je, uistinu, nepravedan i nezahvalan.” [14:34]

Ovaj ajet nas uvijek iznova podsjeti kako mnoge blagodati u životu ili ne vidimo, ili ih zanemarimo, ili shvatimo njihov značaj tek kada nestanu iz našeg života ili se umanje. Ono što povećava težinu ovog ajeta jeste činjenica da, mada je u prijevodu naveden izraz “Allahove blagodati”, gramatički je korištena jednina – “Allahova blagodat”, čime se ukazuje na to da kada bi pokušali sve aspekte jedne jedine Allahove blagodati nabrojati, ne bi uspjeli u tome. Milostiv li je naš Gospodar.

Kada razmišljamo o Allahovim blagodatima, prvo što na um padne su neke krupne životne stvari: blagodat vjerovanja, blagodat zdravlja, blagodat porodice, itd. Međutim, ovdje želim skrenuti pažnju na pojedine aspekte naše svakodnevnice koji su sami po sebi blagodat, ali ih rijetko primjećujemo. Allah je mnoge stvarima koje čine naš svakodnevni život učinio ugodnim za nas. U stvarima koje su naše biološke potrebe je dao lahkoću, i nema stvari koja je dio svakodnevne rutine a da uzrokuje nelagodu.

“Mi smo sinove Ademove, doista, odlikovali; dali smo im da kopnom i morem putuju, i opskrbili ih ukusnim jelima, i dali im velike prednosti nad mnogima koje smo stvorili.” [17:70]  Kroz nekoliko Kur’anskih ajeta Allah ističe ukusnu hranu kao vid Njegove blagodati prema ljudima. Za svoju prehranu mi koristimo različite vrste hrane, a na raspolaganju su nam i začini, kojima dodatno poboljšavamo okus hrane. Nama hrana treba da bi preživjeli, ali je iz Allahove milosti što nam je u njoj dao užitak i učinio je raznovrsnom. Kako bi bilo da nas je Allah učinio takvima da je naša primarna ishrana trava? Ili kora drveća? Jeli bismo da zadovoljimo potrebu, ali ne bi osjetili slasti u tome. Pored toga, od Allahove milosti je što osjećamo zadovoljstvo dok jedemo, a sam proces nam ne donosi nelagodu. Kako bi bilo da smo kao muhe, pa da moramo najprije “povratiti” želučanu kiselinu na svoju hranu, kako bi djelimično provarili hranu, pa da je tek onda možemo jesti? Ili da smo kao ptice koda hrane svoje mlade – nakon što pojedu hranu, djelimično je svare i povrate iz želuca, kako bi njome hranili svoju djecu? Zamislite nelagode višestrukog dnevnog povraćanja radi zadovoljavanja potrebe gladi? 

U našem jeziku postoji izraz koji se koristi kada neko želi obaviti prirodnu nuždu – “idem da se olakšam”. Taj izraz vjerno opisuje činjenicu da čak i prilikom odstranjivanja višaka iz našeg tijela mi osjećamo olakšanje. Fiziološke potrebe i odgovaranje na njih su naša svakodnevnica, ali je iz Allahove milosti što ih nije učinio neugodnim po nas i što nam njihovo vršenje ne nanosi bol. Ovo ljudi najbolje spoznaju kada obole od upale urinarnog trakta ili neke bolesti probavnog sistema, pa im vršenje nužde postane jako bolno ili barem neugodno. Također, iz Allahove milosti je što u zdravom stanju imamo kontrolu nad izbacivanjem svojih višaka, jer u prirodi imamo primjer u pticama, koje nemaju kontrole nad svojim organima za izbacivanje izmeta, nego ga nekontrolisano izbacuju kada se “rezervoar” napuni. Zamislite da se naše debelo crijevo i mokraćni mjehur nekontrolisano prazne?

Još jedna Allahova blagodat koju je dao kao posebnu privilegiju unutar bračne zajednice je intimnost između supružnika. Pored toga što je u ljude usadio nagon za produžavanje vrste, On je njegovo zadovoljavanje ljudima učinio prijatnim iskustvom za oba supružnik. Da je Allah htio, to je moglo biti potpuno drugačije. Primjer za to imamo u jednoj nama bliskoj životinji – mački. Allah je i ženskoj i muškoj jedinki ove vrste usadio nagon za razmnožavanje, ali je za ženku sam odnos izuzetno bolan. Muški spolni ud je prekriven malim čvrstim kukama – udicama, napravljenim od keratina (materija od koje su napravljeni nokti), koje grebu i oštećuju tkivo u toku odnosa. Mada ovo ima svoju biološku funkciju (pospješivanje ovulacije i odstranjivanje genetskog materijala potencijalne konkurencije), ipak je proces nasilan i bolan. Allah je mački dao nagon, ali je zadovoljavanje tog nagona za nju bolno. 

Ovo su samo neki od primjera odsustva nelagode u svakodnevnim radnjama ljudskog roda kroz perspektivu alternativnih rješenja koja srećemo u prirodi. Ipak, bez sumnje, Allahova rješenja jesu najbolja rješenja, tako da navedene pojave kod pojedinih životinjskih vrsta su dio složenog i dobro uređenog sistema koji se zove životinjski organizam. Bitno je napomenuti da samo Allah zna u kojoj mjeri su ove pojave neugodne samim životinjama, a navedene su samo radi ilustracije scenarija u kojima bi mi morali, iz trenutne perspektive, da prihvatimo alternativne načine zadovoljavanja nekih potreba našeg organizma. Razmišljanje o ovim stvarima potiče nas na to da Allahu budemo zahvalni na blagodati mnogobrojnih dana koji su prošli bez ikakve fizičke boli i najmanje fizičke nelagode. Ako ovo samo po sebi nije dovoljno svjedočanstvo o Allahovoj milosti, podsjetimo se i toga da Allah, pored toga što nam je svakodnevnu biološku rutinu učinio bezbolnom, za svaku nelagodu i bol nam prašta grijehe.
Ebu Hurejre i Ebu Se’id el-Hudri r.a. prenose hadis u kojem stoji da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Neće jednog muslimana snaći umor, niti bolest, niti briga, niti tuga, niti uvreda, niti briga, niti trn koji će ga ubosti a da mu Allah dž.š., zbog toga neće oprostiti neki grijeh!“ (Muttefekun ‘alejh)

Pa zar Njemu najbolje ne dolikuju imena Er-Rahman i Er-Rahim?

Pragmaislam
ŠTA MI JE NA UMU