Pragmaislam

O blogu u tri riječi: razmišljanja, utisci, zaključci. Pišem tekstove o tome kako je živjeti kao musliman, kako poboljšati sebe i svoju zajednicu. Pišem o svakodnevnim radostima, problemima i dilemama, u nadi da će biti od koristi za druge.

26.08.2012.

Zašto su pokrivene bolje muslimanke od otkrivenih?

Biti muslimanka koja nosi maramu je, u najmanju ruku, zanimljivo. Marama biva razlogom da se nađeš u neobičnim situacijama, da upoznaš ljude i da razmijeniš mišljenja. Ne znam u čemu se sastoji ta želja, ali ljudi kada pričaju sa pokrivenom ženom se osjećaju pozvani da pitaju o marami i o vjeri, o njenom životu i iskustvima. Mnogo lijepih razgovora proiziđe iz te inicijative, i čovjeku bude drago da može podijeliti s drugima ono što smatra jednom od lijepih stvari u svom životu. Dakako, ima i inicijativa koje su već unaprijed smišljenje, pitanja koja su unaprijed odgovorena, tako da kada takva osoba postavlja pitanja, vidiš da se srčano nada da ćeš potvrditi njene sumnje i pretpostavke, za koje ona smatra da su istine.

Ulazim u prodavnicu. Lokalna prodavnica sa utvrđenim protokolom usluge: najprije ispitivanje o zdravlju, zatim kratak komentar o vremenu, preko reda uslužen lokalni dedo, a onda iznošenje razloga dolaska u prodavnicu. Ovo je jako dobar protokol koji održava lokalne prodavnice u životu od pamtivijeka. Međutim, u jednom trenutku, nekako između mog osvrta na nestanak jučerašnjih stratusa i današnju pojavu kumulusa te zahtjeva za jednom flašom gazirane vode, pojavi se potpuno nepredviđena tema. Izlaganje je išlo otprilike ovako: “Ja stvarno poštujem to što se neko pokrije, to je stvarno lijepo. Ali to nekome stvarno ništa ne znači! Možda je ona što je otkrivena sto puta bolja od one što nosi maramu, to samo Bog zna! Ja ih znam, pokrivene, a šta sve rade! I onda one kao bolje od ovih ostalih – ma ko kaže? Malo sam koju pokrivenu upoznala da čemu valja, čast izuzecima!” Ostadoh tako ja zbunjena, razmišljajući da li je spomen vremena moglo biti interpretirano kao provokacija. Sreća pa ne upotrijebih onu staru narodnu izreku: “Dobro je vrijeme kakvi su ljudi!”, mogla sam i gore proći.

Ne mogu više ni pobrojati koliko sam puta čula da je neko rekao: “Možda je ona otkrivena sto puta veća muslimanka od one pokrivene!” Ili: “Sve pokrivena, a vamo šta radi…A sve k’o biva neka velika muslimanka!” Pri čemu mi ni dan danas nije jasno značenje sintagme “velika muslimanka”. Je li to znači da je visoka? Da je pretila? Da ima veliko srce? Uglavnom, pojedini ljudi imaju potrebu da o “velikim muslimankama” pričaju kad su u blizini pokrivenih žena. Postoji i jedan čuven fenomen koji u slobodnom jeziku zovem “sindrom indirektne babe”. To ti je kad kao pokrivena muslimanka sjediš ili stojiš u javnom prevozu (ili na nekom javnom mjestu), a u neposrednoj tvojoj blizini sjede dvije babe, koje te najprije odmjere a potom odluče da pričaju o pokrivenosti žena toliko glasno da ih zasigurno čuješ ti. I još pola tramvaja. Pričaju pred tobom o tebi – ne i tebi, ali je bitno da ti čuješ. Bitno je da ti daju do znanja kako si zaostala, i kako su bolje one hadžince koje izgledaju “normalno” od ovih danas što “glume” da su muslimanke, i sl. Sadržaj možete već pretpostaviti.

Smeta mi što se, čak i u krugovima ljudi koji poznaju vjeru, marama smatra vrhuncem nečije vjere. Nekako mislim da smo to preslikali od kršćana, gdje samo najčasnije od njih nose pristojnu odjeću. Ali istina je da u islamu postavka stvari nije takva – marama je jedan od farzova, jedna stroga obaveza. Ne izvršavanje te obaveze nije ništa gore od neizvršavanja ostalih obaveza – namaza, posta, zekata, itd. Govorim u ime sebe i vjerovatno svih pokrivenih muslimanki koje znam i koje ne znam: marama je samo jedan korak u tom dugom putu osvajanja planine koja se zove ego. Kad se pokriješ, sutradan ustanoviš da su tvoje loše navike i greške još uvijek prisutne kao što su bile prije nego si se pokrila. Svaki problem u karakteru i vjeri moraš rješavati pojedinačno i stavljanje marame ne rješava te probleme – ono rješava samo pitanje propisnog odijevanja. Još nisam upoznala pokrivenu muslimanku koja je rekla da smatra da je nešto bolja od svoje sestre u vjeri koja ne nosi maramu. I bude mi jako teško kada sestre koje su otkrivene pristupe pokrivenim sestrama sa pretpostavkom da one misle da su bolje od njih. Allah nam nije dao to pravo da sebe smatramo boljim i nama je ljubav prema Allahu i Poslaniku jedini kriterij da neku sestru volimo kao sestru u vjeri.

Marama nije kriterij po kome se mjeri je li žena dobra muslimanka ili nije. Vjerovatno ima žena koje bi voljele da su stvari tako površne, pa da je klasifikacija laka, ali istina je da je snaga nečije vjere spoj raznih elemenata: razvijanja čvrstog odnosa sa Gospodarom, lijepog ophođenja prema ljudima i drugim Allahovim stvorenjima, dobrih dijela koje osoba radi, ibadeta koje osoba radi, grijeha kojih se osoba kloni, praktikovanje strogih obaveza, praktikovanje sunneta, poboljšanje svog ahlaka, itd. Sve su to stvari koje zahtijevaju mnogo rada na sebi i koje nisu podložne tuđim mjerenjima i evaluacijama. Marama je jedno od stajališta na tom putu samonapretka, i molim Allaha da sve muslimanke prepoznaju i uvaže bitnost tog stajališta, pa makar ga ne bile u prilici implementirati.

Vratimo se ne pitanje iz naslova: “Zašto su pokrivene bolje muslimanke od otkrivenih?” Žao mi je ako je nekoga ovaj naslov obmanuo da misli kako postoji konkretan odgovor. Jedini odogovor koji se ovdje nudi je: “Zašto bi neko uopšte smatrao da su pokrivene bolje od nepokrivenih? Zašto bi jedan jedini kriterij bio upotrijebljen za procjenu nečijeg ‘kvaliteta’?” Smatram da osoba koja poznaje osnove islama i koja ima pristojno logičko razmišljanje nikad sebi ne može dopustiti da na osnovu jednog kriterija ustanoviti da je neko loš ili dobar musliman. Svi mi imamo poteškoća u klonjenju od nekih grijeha. Neko ne može da raščisti sa sobom i sa svijetom pa da se pokrije. Neko ne može da se okani ogovaranja svojih sestara. Neko ne može da se nakani da klanja redovno. Nekome šaka stisnuta, ne može dati marke u sadaku. Neko nema strpljenja sa svojim roditeljima. Sve su ovo validni problemi u vjeri jedne muslimanke i mi kao zajednica trebamo da omogućimo sestrama u vjeri da bez obzira s kojim se problemom susreću, imaju prostora da taj problem i prevaziđu. Marama je jedan od načina zadobivanja Allahove ljubavi i klonjenja od Njegove srdžbe, i nadam se da ćemo imati mudrosti da to tako i prihvatimo.

Pragmaislam
ŠTA MI JE NA UMU